I sve su druge
bile bezimene,
kao kradom
kada šetaš kroz proleće,
I gledaš,
i diviš se,
svakom novom cvetu,
al' mu ne zapamtiš ime…
I sve su druge
bile bezimene,
skoro neprimetne,
u horu zlatnih anđela,
Stražari koji su se
na pola dana smenjivali
pred spomenikom
palih heroja…
I sve su druge
bile bezimene,
nekako tiše,
tiše od tišine,
tiše od tebe,
A i ti si ćutala,
al' si imala ime…
…zvala si se Ljubav…
_____ Gorki M. _____
____________________________________________
Нема коментара:
Постави коментар