Kako bismo se povezali sa najdubljim slojevima svog bića koji su u stalnoj vezi sa Univerzumom, Izvorom, Bogom, neophodno je da neko vreme provodimo u tišini i samoći. I osobe koje su ljubitelji bučnog društva, brzog načina života i vole da stalno budu okružene ljudima, osetiće dobrobit od vremena provedenog u samoći i tišini. Naravno njima je povlačenje potrebno ređe i kraće u odnosu na ljude koji su introvertniji po prirodi.
Jedan starac je svakog dana satima nepomično sedeo u crkvi. Sveštenik ga
je jednom prilikom upitao šta mu Bog kazuje.
„Bog ne govori, on samo sluša“,
odgovorio je starac.
„A ti, šta mu ti govoriš?“
„Ja ne govorim, samo slušam.“
„A ti, šta mu ti govoriš?“
„Ja ne govorim, samo slušam.“
Četiri stadijuma molitve:
Ja govorim, ti slušaš.
Ti govoriš, ja slušam.
Niko ne govori, ali oboje slušamo.
Niko ne govori, niko ne sluša – tišina.
Ja govorim, ti slušaš.
Ti govoriš, ja slušam.
Niko ne govori, ali oboje slušamo.
Niko ne govori, niko ne sluša – tišina.
Vreme
provedeno u samoći omogućuje nam da bolje upoznate sebe, da otkrijemo najdublje
potrebe svoje Duše, pružimo joj pažnju i oslušnemo je. Kroz osluškivanje
svoje Duše dajemo joj priliku da nam kaže šta joj je potebno i kako
da joj to pružimo.
Boravak u prirodi jedan je od načina da vreme provedemo u samoći, a da
niste sami, jer smo okruženi divnim živim bićima. Bilo da smo u šumi, na
livadi, plaži ili u planini, sve oko nas je jednako puno života kao
mi sami i na nekom dubljem nivou mi smo povezani sa prirodom i svim živim
bićima. Osetite poštovanje prema zemlji, kamenju, travi, cveću koje raste pored
puta ili na livadi, drveću, nebu, oblacima…Sve što nas okružuje istovremeno je
deo nas samih. Uživajte u osećanju jedinstva.
_____
Suzana V. _____
___________________________________________
Нема коментара:
Постави коментар