Ponovo sam se trgla iz sna. Ne znam ni da li sam
spavala. Ma samo sam budna sanjala. Opet sam bila na pragu izmedju dva Sveta.
Paralelna , pravilno razdvojena. Tek po neka crna ptica,
zloslutnica, proletela bi iznad moje glave, opterećene od teških
razmišljanja. Sudbina se igra sa mnom već dugo. Nikako da me povuče iz
ovog medjuprostora, razum mi se muti. Nema nikoga ovde. Nekad po neko
svrati, tek da se javi u PP.. I onda proradi energija medju nama. Tanana,
fina. Pomislim na tren da sam nekom dušu takla, izmedju paralelnih
svetova. Krenu stihovi da se nižu do duboko u noć, stihovi u
duetu, sonatom nečujnom opčinjeni, što iz duša lagano odiše .
Čudan sam put izabrala . Virtuelni svet, izmedju
jave i iluzija. Tek da se malo poigram. Ne, nisu snovi isto,
njih ne diram... Oni su tu kada svi odu, samo moji. Snohvatica sam ja, popnem se na merdevine, pa krstarim dlanovima po
Nebu, do Beskraja sežu moji dodiri. Kupim Zvezde. Uzimam
sve, celo Nebo, ma sve ću uzeti. Možda mi uspe da sakupim sve snove
u jednu vreću. Možda nam se kazaljke vremena poklope, možda nam se
putevi virtuelni, paralelni, ukrste na javi, u nekom drugom
svetu, gde nemoguće postaje stvarno, makar na tren. Samo treba sanjati,
želeti dovoljno jako...Mora jednom biti nešto izmedju jave i sna, tame i
Svetla... Čini mi se, tu smo negde, tražimo se... Samo
Zvezde treba da nam se poklope... Zapisano je to negde u maglama, u
stoletnm šumama... U medjuprostorima, ozonskim
rupama, odbljescima Beskraja, naći ćemo se
jednom... Osećam.... Sanjala sam...
____ n.a. ___
_____________________________________
Нема коментара:
Постави коментар