Oda sretnom danu

Ovog puta me pustite da budem sretan,
Ništa se nije desilo nikom,
Sve što se dešava to je da sam sretan
Sa sve četiri strane srca,
Kad hodam, spavam ili pišem.
Što da radim, sretan sam.
Bezbrojniji sam od paše na livadama,
Osjećam kožu kao cerovu koru
I dole nadu, gore ptice,
More kao kopču na svome pojasu,
Od kruha i kamena stvorenu zemlju,
Zrak raspjevan kao gitara.

Ti, pokraj mene u pesku, pesak si,
Pevaš i pesma si,
Svet je danas moja duša,
Pesma i pesak,
Svet su danas moja usta,
Pusti me da u tvojim usnama
I u pesku budem sretan,
Sretan što dišem i što ti dišeš,
Sretan što dodirujem tvoje koleno
I tad mi se čini da sam dotak’o azurnu kožu neba i njenu svežinu.

Danas me pustite samog da budem sretan,
Sa svima ili bez ikog,
Sretan sa pašom i peskom,
Sretan sa zrakom i zemljom,
Sretan sa tobom,
Sa tvojim usnama sretan.

_____  Pablo Neruda _____

___________________________________________